''Korupcije u značajnoj mjeri ima u oblastima zapošljavanja kadrova, imenovanja u zvanja, prodaje literature...''

BUKA Intervju s koordinatorom projekta ''Predstavljanje anti-koruptivnih  mjera na univerzitetima u BiH'' Mirzom Efendić

Udruženje “Vesta” iz Tuzle sprovelo je projekat “Predstavljanje anti-korupcionih mjera na univerzitetima u Bosni i Hercegovini”. Ovaj projekat je sproveden s ciljem doprinosa procesu jačanja kapaciteta civilnog društva i vladinih institucija za borbu protiv korupcije na univerzitetima u BiH. Cilj projekta bio je uspostavljanje efikasnog sistema za otkrivanje korupcije i sistemsko suočavanje sa ovim problemom na Univerzitetima u Tuzli i Banjaluci sa naglaskom na to da ova dva univerziteta do kraja 2012. imaju razrađen program mjera za prevenciju i borbu protiv korupcije. O tome šta se sve uradilo tokom dvije godine sprovođenja ovog projekta portal BUKA obavio je razgovor sa koordinatorom projekta Mirzom Efendićem.

BUKA: Radili ste na projektu “Predstavljanje anti-korupcionih mjera na univerzitetima u Bosni i Hercegovini”. O kakvim mjerama je konkretno riječ?

Udruženje Vesta, u saradnji sa Omladinskim komunikativnim centrom iz Banjaluke, je zadnje nepune dvije godine aktivno radilo na realizaciji projekta Predstavljanje antikoruptivnih mjera na univerzitetima u BiH, finansiranog od strane EU kroz IPA 2008. antikorupcijski program. U ovoj fazi obuhvaćena su dva univerziteta, tuzlanski i banjalučki. Sam projekat je ponudio nešto drugačiju metodologiju od uobičajne za ovakve policy teme, te je u svim fazama uključio veliki broj korisnika, prije svega studenata. Participativni pristup je omogućio da o mjerama razmišljaju i diskutuju upravo oni kojih se one tiču, te da ih uz adekvatnu asistenciju, sami naprave. Te mjere su faktički rješenja za svakodnevne studentske probleme i na jedan vrlo praktičan način, nude vrlo konkretne mehanizme poboljšanje stanja u ovoj oblasti direktno na terenu. Na ova dva univerziteta u periodu od nekoliko mjeseci, gotovo 600 studenata, ali i jedan određen dio nastavnog i administrativnog osoblja je sudjelovao u vrlo konkretnom smislu u izradu programa mjera. To je ovom procesu daje izuzetan kredibilitet i snagu.

BUKA: Kada je u pitanju korupcija na univerzitetima, prema Vašim saznanjima, gdje je ona najzastupljenija?

Mi smo u sklopu projekta sproveli vrlo obimno i detaljno istraživanje sa izuzetno velikim uzorkom od 1.500 ispitanika za svega dva univerziteta. Poređenja radi, takav uzorak bi bio reprezentativan i za sve univerzitete u BiH. Ono je bilo usmjereno, opet za razliku od uobičajne prakse, u smjer detektovanja mjesta i oblika na kojima se pojavljuje korupcija u ovom sektoru. Vrlo konkretno, na bazi realnih scenarija, studenti su procjenjivali iz vlastitih saznanja i iskustava, gdje je ona najzastupljenija i u kojem obliku. Rezultati potvrđuju i proširuju postojeća saznanja i dodatno ističu oblasti upisa na fakultete i kupovine ispita. Međutim, ono što je poražavajuće je i činjenica da korupcije ima u značajnoj mjeri u oblastima zapošljavanja kadrova, imenovanja u zvanja, prodaje literature i drugo. Istraživanje je također otvorilo pitanja privatnih instrukcija, seksualnih protuusluga za neku korist, pomjeranje upisnih kvota neposredno pred početak nastave da bi se otvorila neka mjesta i slično.

BUKA: Šta se treba uraditi da se korupcija u ovoj oblasti smanji?

Ovo je vrlo nezahvalno pitanje u smislu davanja preciznog odgovora. Pilule koja će izliječiti ovu bolest preko noći, jednostavno nema. Ovo je izuzetno ozbiljna i kompleksna tema sa mnogo varijabli i matematičkim riječnikom rečeno, potrebno je tu vrlo komplikovanu jednačinu dugotrajno i pažljivo riješavati. Kažem to iz razloga što greške koje se prave u borbi protiv korupcije, dodatno raspiruju ovaj problem i omogućavaju onima koji se upuštaju u koruptivne aktivnosti da su uvijek nekoliko koraka ispred.

Dva su ispravna smjera u kojima se mora simultano kretati. Prvi je edukacija i prevencija. Tu treba vrlo koordinirano usmjeravati snage koje postoje u civilnom ali u javnom sektoru da permanentno i kvalitetno rade na tome. To je izuzetno važno jer samo se na taj način ljudima mogu mijenjati društvena ponašanja i navike, te mijenjati percepcija o štetnosti korupcije. Zvuči malo utopijski, ali je u stvar u konačnici vrlo pragmatična. Uzeću primjer iz rada sa studentima, gdje je njihova reakcija na transformaciju štete koju korupcija pravi na univerzitetima u mjerljivu novčanu vrijednost, značajno podigla interesovanje i postakla ih na kvalitetno promišljanje i udruživanje.

Drugi izuzetno važan segment, jeste represija i zakonski okvir. Bez adekvatne sankcije, te slanja poruke da nešto nije društveno i zakonski prihvatljivo, te da će isto biti kažnjeno, bojim se da kompletnog efekta neće biti. Tu smo najtanji kao društvo i institucije sistema, gdje kompletan istražni i pravosudni sistem ne odgovara adekvatno na izazove koji su pred njim. Korumpiranost i tih institucija čini ovu priču još kompleksnijom i bez radikalnog zaokreta u tom segmentu, sve ovo će ostati kap u moru. Onog momenta kada se korupcija jednostavno učini neisplativom doći će do značajnog poboljšanja, te bez adekvatne političke volje o nekim dugotrajnijim i konkretnijim pomacima, teško je govoriti.

BUKA: Koje su posljedice koruptivnog ponašanja u oblasti obrazovanja (naročito visokog)? Osjećamo li posljedice tog ponašanja već sad?

Posljedice se osijećaju već duže vrijeme, a to upravo govori da je situacija zaista alarmantna. Najveći problem jeste ono što korupcija čini kadrovima koji izlaze sa fakulteta. Dobijamo kadrove koji pored što ih sam obrazovni sistem ne sprema za tržište rada, imaju ogromne probleme sa kompetencijama i vještinama koje su stekli u toku studija. Potom se i dobar dio njih zaposli putem nekog oblika koruptivne aktivnosti pa time problem postaje još veći. Zamislite da mladi doktor koji je fakultet završio na koruptivan način dobije posao u nekoj zdravstvenoj instituciji, a to se dešava. Posljedice su dalje nesagledive.

BUKA: U ovaj projekat bili su uključeni univerziteti u Banjaluci i Tuzli. Sa kojim problemima su se ove dvije visokoškolske ustanove najčešće susretale?

S obzirom da su oba univerziteta integrisana, problemi su slični. Upis i polaganje ispita su dvije oblasti koje su najviše prepoznate od strane studenata, kao i problemi oko prodaje udžbenika, nedolazaka profesora na predavanja, neadekvatan nastavni kadar i drugo. Mi smo uspjeli u nastojanju da razlike koje postoje individualiziramo i da programi mjera budu prilagodjeni svakom univerzitetu posebno. Zato smo na kraju dobili dva različita ali slična dokumenta, koja odgovaraju tačno onim svakodnevnim problemima svakog univerziteta. Oba programa mjera, kao i kompletno istraživanje je dostupno na našem web siteu antikorupcija.ba i mi i ovim putem pozivamo studente da ih pročitaju i da se za njih dalje bore na svojim fakultetima i univerzitetima. To su njihovi dokumenti, ne dokumenti napisani od nekog konsultanta, te zato imaju vrlo veliku primjenjivost za svakog studenta.

BUKA: Svjedoci smo priča o korupciji, bili su prisutni razni antikoruptivni brojevi telefona, priča se o kupovini ispita, pa i samih fakulteta, no nisu često vidljive posjedice, ne vidimo okrivljenje, niko ne snosi odgovornost? Zbog čega još uvijek nemamo dovoljno snage za suzbijanje ovakvog ponašanja na fakultetima?

U ovako komplikovanoj političkoj i društvenoj situaciji teško je očekivati vidljive i velike pomake u kratkom periodu. Treba biti realan i situaciju sagledati tako. Hrvatska je sa daleko konkretnijim instrumentima i resursima, te manje komplikovanim društveno-političkim životom, gotovo desetljeće čekala „Sanadera“. USKOK je godinama tapkao u mjestu iako ima i operativne i logističke mogućnosti za vrlo konkretne akcije. Mi tek kreiramo agenciju za ovu oblast koja nema ni približna ovlaštenja i resurse. Šta se zaista može očekivati u takvom okruženju. U okruženju gdje sam sistem faktički potiče korupciju i stimuliše one koji se njome bave, jer je neefikasan i spor. Sve te aktivnosti koje pominjete su sporadične inicijative i aktivnosti civilnog sektora. To ove vlasti upravo i žele, da se teret borbe protiv korupcije i relativan neuspjeh prebaci na ovaj sektor umjesto na prave krivce. Tužilašta, policija, SIPA, sudovi su direktno odgovorni za neprocesuiranje. Kada civilni sektor i dođe do nekih saznanja, proslijedi to medijma, stvori se neka javna diskusija o tome, ove institucije bi trebale da imaju pola posla završeno. Međutim, to u praksi nije tako, jer su i korumpirani i oni koji bi trebali da love korumpirane. Toj hobotnici se kraci moraju početi sjeći, inače ćemo još dugo o korupciji pričati i slušati, ali bez pravih rješenja.

BUKA: Koliko su univerziteti bili zainteresovani za saradnju kada je u pitanju suzbijanje korupcije i šta se konkretno na fakultetima uradilo po tom pitanju?

Interesovanje je bilo različito. Iako je projekat u fazi planiranja dobio pismene podrške oba univerziteta, kada se krenulo sa realizacijom situacija u Tuzli se promijenila. U tome periodu je imenova i novi rektor koji nije saradnju želio formalizirati, pravdajući se nedostatkom resursa i postojećom sličnom saradnjom sa nekim drugim organizacijama. To naravno nije bilo nikakvo opravdanje ali mi smo se morali prilagoditi toj situaciji i stvarima prići na alternativan način. Okrenuli smo se studentskim organizacijama i preko njih ušli na fakultete i okupili studente. Moram istaći da nam je upravo taj zaokret u strategiji, dosta pomogao da uradimo još bolje planirani posao. U Banjaluci je stvar išla nešto lakše jer je sam rektor bio vrlo otvoren za saradnju i nivo kooperativnosti administracije univerziteta je stvari na tom tehničkom i logističkom nivou učinila jednostavnijim. Oba programa mjera su upućena u formalne procedure za usvajanje i Univerzitet u Banjaluci nas je već pismeno obavijestio da će Senat ozbiljno da razmotri i usvoji prijedloge, što je zaista iskorak u odnosu na raniju situaciju.

BUKA: U Banjaluci se nedavno digla velika prašina oko korupcije na fakultetima, no na kraju se ništa nije desilo. Možemo li se boriti protiv korupcije, a da ne tražimo odgovornost za koruptivno ponašanje?

Ne možemo! Jednostavno je tako. To je onaj dio o neefikasnosti sistema o kojom smo govorili. Cijela javnost zna za imena, slučajeve i sve ostalo što bi istražnim i pravosudnim organima moralo biti i više nego dovoljno da se pokrenu procesi. Međutim ništa se ne dešava i za to ne treba kriviti univerzitet, već pomenute istitucije. Ne želim braniti univerzitet, ali zna se ko mora da istražuje i ko mora da sudi. Ono što univerzitet može dodatno uraditi jeste pokrenuti makar disciplinske postupke protiv pojedinih ili sprovesti neke svoje interne istrage koje su im u nadleženosti preko etičkih komiteta i drugih organa. To je njihov dio odgovornosti, ali je on zaista mali u odnosu na pravu odgovornost pravih institucija.

BUKA: Za Univerzitet u Tuzli se veže slučaj seksualnog iskorišćavanja studentkinja. Kada je u pitanju vaše istraživanje, da li su se studentkinje žalile na ovaj vid korupcije (seksulane iznude) i kako se sa njom suočiti?

Moram jednu ispravku napraviti ovdje. Radi se o isturenom odjeljenju Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i tu se stvari još jednom pokazuju onakvim kakvim smo ih ranije identifikovali. Proces je pokrenut ali su tu stvari stale. Jednostavno nema adekvatne reakcije od strane pravosudnih organa koja bi u ovom slučaju bila najbolje i najefikasnija poruka sličnim počiniteljima. Ako se to ne desi, bojim se da ćemo samo ohrabriti one koji su u poziciji moći da traže ovakve usluge. Već sam pominjao i u istraživanju je to jasnonaglašeno. Studenti prepoznaju ovaj oblik korupcije i čak su neki bili i svjedoci istih. To se dešava, samo se to jako teško otkriva i još teže dokazuje. Ono što je zanimljivo je da su i studenti bili predmet ovih aktivnosti, ne samo studentkinje. U publikaciji je to precizno u procentima izraženo za svaki univerzitet posebno sa nekoliko vrlo konkretnih case study situacija. Pozivam i vas i javnost da pogledaju istraživanje i uvjere se u pristutnost ovog problema.

BUKA: Šta biste, na kraju poručili, profesorima i studentima koji ne žele da prihvate koruptivno ponašanje, kako da se bore protiv korupcije na fakultetima?

Daleko vas je više i udruženo i čvrsto lako možete nadjačati onaj manji procenat korumpiranih. Problem je što se oni drže zajedno i vrlo organizovano, a oni pošteni i čestiti ili ne djeluju ili djeluju sporadično, individualno. Tako budu brzo ugušeni svi njihovi pokušaji i često i sami postaju žrtve. Civilni sektor i međunarodna zajednica zaista ima ozbiljne kapacitet i resurse da se bori protiv ove pošasti, ali javnost mora shvatiti da su okviri za tu borbu jako ograničeni, te da bez aktivnog pravosuđa i istražnih organa, nema stvarnog rješenja ovog problema. Udružite se, tražite zajednički od nadležnih organa da rade svoj posao i jedino tako se stvari mogu pomaknuti s mjesta.

(Intervju preuzet sa portala BUKA/Razgovarala Maja Isović)