''Finansiranje obrazovnih institucija u BiH je vrlo kompleksno pitanje''

Intervju sa članicom tima tematskih stručnjaka u sektoru Rad i zapošljavanje u Inicijativi ''Građani za Europu'' Ninom Branković

Na nivou Bosne i Hercegovine još uvijek je zastupljen nedostatak Strategije obrazovanja odraslih, odnosno nedostatak samog zakonskog i okvira javnih politika. ˝Na nivou RS-a postoji Zakon o obrazovanju odraslih, ali isti još uvijek nije donešen na federalnom nivou. Trenutno je u fazi izrade zakon o obrazovanju odraslih na nivou Kantona Sarajevo i on će biti prvi donešen u bilo kojem kantonu/županiji na nivou FBiH˝, kazala je, između ostalog, u intervjuu članica tima stručnjaka u sektoru Rad i zapošljavanje u Inicijativi ˝Građani za Europu˝ Nina Branković.

Koliko su građani BiH upoznati sa potrebom za dodatno educiranje, odnosno sa obrazovanjem odraslih?

Branković: Mislim da u BiH postoji manjak svijesti o potrebi da se konstantno obrazujemo tokom života što je inače politika Europske unije i zbog toga postoji onaj koncept ‘cjeloživotno obrazovanje’. Obrazovanje odraslih je izuzetno važno jer ono omogućava odraslim osobama da svoje kvalifikacije i svoje vještine konstantno prilagođavaju potrebama tržišta rada.

 Možete li nas podrobnije upoznati sa terminom neformalno obrazovanje, te zbog čega se ono još uvijek u BiH ne priznaje?

Branković: Naša država ne priznaje neformalno obrazovanje jer nema zakonski okvir koji bi dao mogućnost da se isto priznaje. Kada neko stekne kvalifikaciju iz znanja jezika ili nekih dodatnih vještina to može da mu da mogućnost da se zaposli u određenim firmama, te da mu da mogućnost da stekne prava s obzirom na stečenu kvalifikaciju. Trenutni zakon koji je u proceduri donošenja u Ministarstvu obrazovanja KS treba biti postavljen na pravoj osnovi. Međutim, trenutni nacrt prilično je usmjeren na slične obrazovne politike za odrasle kao što je u Hrvatskoj i Srbiji i u njemu su zastupljeni određeni nedostaci koje bi svakako trebalo doraditi.

Koliko je bitno da se nevladin sektor bavi obrazovanjem odraslih?

Branković: Kod nevladinog sektora je izuzetno dobro što se bavi obrazovanjem odraslih i što pruža određene kvalifikacije i vještine. Međutim, ovdje je riječ o nekim ad hock projektima koji nisu u sistemu i to je problem. Oni nisu priznati i samim tim nisu ni maksimalno funkcionalni.

Koliko je efikasno finansiranje obrazovnih institucija u BiH?

Branković: Što se tiče samog finansiranja obrazovnih institucija u BiH, odnosno samog obrazovnog sistema, to je jedno vrlo kompleksno pitanje. Primjera radi, finansiranje srednjeg stručnog obrazovanja je prilagođeno trezorskom sistemu poslovanja koji je validan u čitavoj BiH. Nedavno istraživanje Europske trening fonacije i Londonske škole za političke i ekonomske nauke pokazalo je da direktori škola imaju problem prilikom omogućavanja praktične nastave kroz to obrazovanje, jer finansijska sredstva koja bi oni mogli steći u saradnji sa poslodavcima im dolaze vrlo kasno zbog trezorskog načina poslovanja, i to je jedan od ključnih problema kada je u pitanju finansiranje školstva. Drugi problem je neprilagođenost sistema da finansira one kvalifikacije koje se traže na tržištu rada. U BiH se finansiraju kvalifikacije koje nisu tražene na tržištu rada. Proizvodimo veliki broj kvalifikacija i vještina za djecu koja kasnije ne mogu naći mjesto na tržištu rada što je, također, jedan od ključnih problema.

 Koliki je uticaj nastavnih planova i programa?

Branković: Nastavni planovi izuzetno utiču jer oni omogućavaju da sistem obrazovanja bude prilagođen trendovima i potrebama tržišta, ali i ulozi koju obrazovanje ima u jednom sistemu. Nastavni planovi jesu zastarjeli, međutim jedan od razloga zbog kojih je vrlo teško implementirati neke, možda modernije nastavne planove je nedovoljna infrastruktura u samim školama. Također, prilikom kreiranja nastavnih planova i programa trebali bi biti uključeni i ostali akteri kako bi ti programi bili maksimalno prilagođeni razvoju cijele, kantona/županije, entiteta, ali i cijele BiH.

 Sa kojim se izazovima susreće BiH kada je u pitanju obrazovanje u kontekstu zahtjeva EU?

Branković: BiH ima ogromne izazove kada je u pitanju obrazovanje, konkretno u kontekstu zahtjeva EU, mada samo obrazovanje nije primarno u ingerenciji EU - u smislu da traži neke obavezujuće dokumente. Kada govorimo o visokom obrazovanju, tu je zastupljena implementacija Bolonjskog procesa do kraja, a mi smo došli do određenog dijela. Prema nekim informacijama BiH nije ispunila očekivanja, odnosno prilično smo na dnu liste zemalja koje su ispunile očekivanja. Što se tiče srednjeg stručnog obrazovanja tu konstantno dobijamo od Europske trening fondacije u kom smjeru trebamo da se krećemo i kako bi trebao izgledati nacionalni kvalifikacijski okvir. tu su napravljeni određeni pomaci i konstantno se radi na tome. Međutim, i tu su promjene prilično spore jer traže uključenost različitih vladinih, nevladinih i međunarodnih aktera.

(Intervju preuzet sa portala www.tip.ba)