Energija i okoliš u BiH: Hitno potrebno sprovođenje reforme energetskog sektora

Građani za Europu

U BiH na nivou države još uvijek ne postoji strategija razvoja energetskog sektora, to jako negativno utiče na reputaciju u europskim programima i BiH nema pravo da učestvuje u Programu inteligentne energije koja nudi velike mogućnosti međunarodne saradnje u energetskom sektoru. Sredinom 2012. je završen državni akcioni plan za povećanje energetske efikasnosti - NEEAP, ali još nije usvojen, a on je preduslov za otvaranje i pokretanje fondova međunarodnih razvojnih banaka. O ovim i sličnim problemima razgovarali smo sa stručnjakom iz oblasti energije i okoliša Azrudinom Husikom Iz Regionalnog centra za edukaciju i informisanje iz održivog razvoja za Jugoistočnu Evropu (REIC) Sarajevo, Lenom Bratić iz Centra za energetsku efikasnost CEEF iz Sarajeva, Nikicom Prskalom iz ERRDO-a iz Banja Luke i Dušanom Jovićem iz CEE iz Sarajeva.

TIP: Strategije razvoja energetskog sektora postoje u entitetima. Šta je sa strategijom na nivou države?

Husika: U BiH na nivou države još uvijek ne postoji strategija razvoja energetskog sektora, ali entiteti su razvili svoje vlastite strategije. Federacija BiH još 2009., a RS 2012. godine. Međutim, provođenje ta dva strateška dokumenta ide prilično sporo zbog toga što i jedna i druga strategija, posebno ova u FBiH, ne odražavaju volju i potrebe i to nije koncenzus lokalnog stanovništva. U principu lokalno stanovništvo je protiv izgradnje novih postrojenja za proizvodnju naročito električne energije.

TIP: S obzirom da BiH nema Strategiju razvoja energetskog sektora na državnom nivou, kako to utiče na reputaciju u europskim programima?

Husika: Utiče jako negativno. BiH nema pravo da učestvuje u Programu inteligentne energije koja nudi velike mogućnosti međunarodne saradnje u energetskom sektoru. A nemamo mogućnost zato što BiH nije platila članstvo u tom programu. Članstvo je po principu `dam 1 euro, a mogu da dobijem 10, 15 ili 20, zavisno od inicijative. Van smo mnogih programa, ali moram reći da u mnogim programima učestvujemo. Kroz takve programe se pokazalo da čitava država nema dovoljno kapaciteta da radi na tim pitanjima.

TIP: Koliko BiH poštuje Ugovor o energetskoj zajednici

Husika: Ugovor o energetskoj zajednici je BiH potpisala još prije sedam godina, dakle prije nego što su donesena pomenuta dva strateška dokumenta. Iz tog ugovora proizilaze određene obaveze. Interesantno je kad pogledate ta dva strateška dokumenta, recimo da ih saberete, apsolutno se ne vidi koje to obaveze BiH implementacijom strateških dokumenata ispunjava iz Ugovora. Dakle, i s te strane potrebna je jedna revizija i dorada tih strateških dokumenata kako bi oni bili na liniji zadovoljavanja nekih međunarodnih obaveza u području energetike.

TIP: Koliko se prilikom izgradnje projekata pita lokalno stanovništvo?

Husika: Pristup za izgradnju novih kapaciteta mora da bude odozdo prema gore, dakle bitna je metodologija. Dakle, to mora prvo da bude koncenzus lokalnog stanovništva, da to bude potreba lokalnog stanovništva i da ono osjeti te projekte kao dio svog razvoja, a ne na način da neka velika firma iz Sarajeva dođe u neko malo mjesto i pravi neku veliku hidroelektranu. Jedan od recepata je da stanovništvo uzme udio u vlasništvu nad tim objektima i onda oni osjećaju te projekte kao svoje.

TIP: Nevladin sektor je poprilično zastupljen u svakoj sferi života u BiH. Koliko bi i da li bi uopće bila potrebna pomoć nevladinog sektora unutar energetskog sektora?

Husika: Pa sigurno da je to jedno od rješenja. Dobar model saradnje sa nevladinim sektorom može da neke od zadataka prilikom učestvovanja u međunarodnim programima prebaci na određene nevladine organizacije koje imaju adekvatne eksperte. Nevladine organizacije znaju prave potrebe, a država nema kapaciteta i na ovaj način podižemo i kapacitet.

TIP: Koliko bi otvaranje agencija pomoglo energetskom sektoru?

Husika: Ne postoji politička saglasnost osnivanja agencije bilo za energiju, energetski sektor ili obnovljivu energiju na državnom nivou. Onda bi to morali uraditi entiteti, međutim postavlja se pitanje kako to finansirati, barem u prvo vrijeme. Naravno da bi zbog velikih potreba za osnivanjem takvih agencija, ukoliko bi se adekvatno radilo, kasnije od tih agencija stizao novac.

TIP: Kakvi su planovi za naredni period po pitanju energetskog sektora u BiH?

Husika: Negdje sredinom 2012. godine je završen državni Akcioni plan za povećanje energetske efikasnosti - NEEAP. Međutim, do danas NEEAP nije usvojen ponovo zbog nepostojanja političke saglasnosti jednog i drugog entiteta da postoji akcioni plan na nivou države. To nam je jedna od obaveza prema Ugovoru o energetskoj zajednici. Radi se na usvajanju tog dokumenta, međutim puno se kasni. Taj dokument je potreban da bi iz njega proizašli akcioni planovi za entitete, a onda je to preduslov za otvaranje i pokretanje nekih fondova međunarodnih razvojnih banaka.

 BiH je preuzela dosta obaveza od Energetske zajednice, ali pozitivnih pomaka nema, energija se ne shvata kao ključni segment čovjekovog razvoja koji osigurava životni standard, a građani ne razumiju zašto rastu cijene za električnu energiju i grijanje. Kako bismo građanima približili situaciju vezanu za poskupljenje unutar energetskog sektora razgovarali smo sa stručnjakom iz oblasti energije i okoliša Lenom Bratić iz Centra za energetsku efikasnost CEEF iz Sarajeva.

TIP: U očima Energetske zajednice BiH je na niskom nivou kada je riječ o ispunjavanju preuzetih obaveza.

Bratić: Generalno stanje u BiH, ono što je najuočljivije jeste da smo mi preuzeli dosta obaveza i svakim danom preuzimamo sve više obaveza vezano za Energetsku zajednicu za pristup Europskoj Uniji koje su vezane za sektor energetike, a da se na tom polju vrlo malo stvari dešava, odnosno da su promjene i aktivnosti minimalne. Ne vidimo neki pozitivan pomak u tom smjeru.

TIP: Sektor energije je jedan od najbitnijih potencijala razvoja. Šta je sa našom zemljom?

Bratić: Suštinski energija je ključni segment čovjekovog razvoja i osigurava životni standard. Jedan od glavnih oblika je električna energija kojoj upotreba u svijetu i kod nas raste na dnevnom osnovu. Godinama elektroenergetski sektor u našoj zemlji je bio integrisani monopol u državnom vlasništvu i kao takav model organizacije pokazalo se neefikasnim u smislu realne cijene električne energije. Energija i cijena električne energije je bila socijalna kategorija. BiH je ratifikovala ugovor o osnivanju Energetske zajednice u Jugoistočnoj Europi i time je prihvatila primjenu direktiva EU na ovu temu, iako nisu svi spremni, a ponajmanje krajnji potrošači. Tržište električne energije i gasa u BiH trebalo biti biti potpuno legalizovano do 2015. godine. Iz iskustva zemalja u regionu mi vidimo da će veliki industrijski potrošači morati kupovati struju na slobodnom tržištu i da će vrlo moguće ta cijena struje biti dosta veća, što će dovesti do rasta troškova proizvodnje, a na samom kraju i do skoka cijena krajnjih proizvoda, a to je ono što je bitno našim građanima. Nažalost kod nas se više bave politikom nego ekonomijom i energijom, a energija je čista ekonomija.

TIP: U toku je reforma cjelokupnog energetskog sektora. Šta ona podrazumijeva?

Bratić: Reforma energetskog sektora je proces koji traje, to je počelo i to traje i to je proces koji se neće ubrzo završiti. Cijena energenata i energije koja je sastavna komponenta reforme sektora energetike je direktno vezana sa standardom svakog pojedinog građanina. Građanima se trenutno čini da su cijene energije u BiH visoke i to je sasvim normalno zato što mi imamo nizak standard. Međutim, one još uvijek nisu ekonomske i neminovno je da će doći do njihovog skoka u toku reforme. Građani bježe od skoka cijena struje i grijanja, a ne znaju da oni tu razliku u cijeni između neekonomske i ekonomske već plaćaju na način da država već subvencionira cijenu energije. Pitanje je šta će se desiti u reformi kada u državnoj kasi ne bude više sredstava za subvenciju. Desit će nam se to da će građani vrlo moguće ostati bez grijanja. Poteže se pitanje: da li je bolje imati skuplje grijanje sada ili ga uopšte nemati za godinu ili dvije?

Isto tako, kod nas još uvijek nisu razvijene strategije za zaštitu potrošača i trebalo bi se poraditi na tome. Zemlje u okruženju su to riješile vrlo elegantno donošenjem uredbi o energetskoj zaštiti potrošača. To su učinile i Hrvatska i Srbija. To je između ostalog i zahtjev Direktive 2009/72 EU koja definiše ta pravila vezana za zaštitu ugroženih kupaca. Tom Direktivom se zabranjuje isključenje električne energije i prirodnog gasa potrošačima u kritičnim situacijama, osigurava se zaštita kupaca u udaljenim područjima i visok nivo zaštite kupaca u pogledu transparentnosti kad je riječ o energiji. Znači to je jedna od mjera koje mogu da se provedu.

TIP: Šta podrazumijeva Akcioni plan za povećanje energetske efikasnosti - NEEAP?

Bratić: To će značiti korak bliže u procesu europskih integracija budući da je nacionalni plan za energetsku efikasnost jedan od zahtjeva koje imamo u okviru obaveza koje smo preuzeli od Energetske zajednicešto prije ispunimo sve te obaveze koje su nam definisane prije ćemo doći do pristupa EU i do pristupnih fondova koji će nam pomoći da adekvatno napravimo reforme i energetskog sektora, pogotovo sektora vezanog za građanstvo, energetske efikasnosti i svega ostalog što je vezano za energiju.

TIP: Kako građanima objasniti da cijene rastu, kako ih savjetovati?

Bratić: Moramo pomoći građanima da shvate sve ove procese. Da se nešto ne ljute na državu zato što dolazi do skoka cijena energije. Nije to pitanje koje definiše država ili nameće neko ko vlada, to je generalni trend u svijetu. Svako od nas individualno, kao građanin, može prvo u svom domaćinstvu da nađe načine da smanji potrošnju električne energije. Postoje veoma efikasne mjere, jer sa malo ili nimalo troškova mi samo promjenom ponašanja u domaćinstvu, možemo dovesti do toga da smanjimo račune.

Bosni i Hercegovini vrijeme odmiče kada je u pitanju uspostavljanje energetske efikasnosti. Zemlje u regionu su napravile ogromne korake po ovom pitanju. Koliko je važno da se BiH požuri i kakvu ulogu igraju lokalne zajednice u svemu ovome pitali smo stručnjaka iz oblasti energije i okoliša Nikicu Prskala iz ERRDO-a iz Banja Luke.

TIP: Zemlje u regionu su napredovale po pitanju energetske efikasnosti. Šta je sa BiH?

Prskalo: Nažalost, puno toga smo prihvatili, svjesno ili ne. Vrijeme nam odmiče, a te stvari ne realizujemo, tako da nam se praktično nagomilalo dosta stvari koje smo prihvatili, a nismo riješili zakonske regulative. Moramo primijetiti napredak zemalja u regionu, to je još jedan dodatni izazov za BiH, ali to je za BiH prilika za transfer znanja iz EU.

TIP: Koliko su lokalne zajednice važne u cijelom procesu uspostavljanja energetske efikasnosti?

Prskalo: Jako je važno da se odrade lokalni akcioni planovi za energetsku efikasnost, to je neminovno i to je jedini put ka provođenju energetske efikasnosti u cijeloj BiH. Nažalost u BiH je da postoje uvijek neke podjele na entitete. Mislim da je u FBiH situacija još teža zbog podjela na kantone. Jedini put za provođenje strategije energetske efikasnosti jeste donošenje strategije na državnom i entitetskom, ali i da sve lokalne zajednice odrade svoje akcione planove. I tu će biti veliki problem zbog nepostojanja adekvatnog kadra, odnosno stručnjaka koji će to odrađivati.

U FBiH još uvijek nije donesen zakon o šumama i to u značajnoj mjeri doprinosi određenim nesuglasicama u samom šumarskom sektoru. Ovo također otežava poslovanje sektoru drvne industrije i ostalim pratećim djelatnostima. Kako je kazao stručnjak iz oblasti energije i okoliša Dušan Jović iz CEE iz Sarajeva, potrebno je da se zakon donese što prije kako bi se krenulo ka ispunjavanju svih zakonskih, ali i ostalih preduslova koje pred BiH stavlja EU.

TIP: Sa kojim to najzačajnijim energentima raspolaže BiH?

Jović: Ja bi se, pre svega, fokusirao na drvna goriva kao jedan od najznačajnijih energenata kojima u kontekstu biomase BiH raspolaže. Kad govorimo, pre svega o drvnoj biomasi moramo da znamo da u nju spada ogrevno drvo, drvni driketi i pelete, drvna sečka i ćumur, odnosno drveni uglj. BiH raspolaže sa 2,2 miliona hektara šuma i ima šumovitost preko 40 procenata svoje teritorije, pri čemu je prema zvaničnim statističkim podacima i energetskim bilansima učešće biomase negde oko šest procenata u finalnoj energetskoj potrošnji. Koristeći iskustva iz okolnih zemalja i istraživanja vršena na ovom području, nezvanično je taj procenat do čak 15 posto, što je značajan udio drvne biomase u finalnoj energetskoj potrošnji.

To nam jasno govori da postoji ogromna razlika između zvaničnih i podataka dobijenih na osnovu istraživanja. To znači da imamo određenu količinu drvene biomase koja nije registrovana i samim tim može se smatrati kao bespravno posečena. Taj termin zakonski je defakto takav, ali bi se ja ovde ogradio i te količine nazvao kao neregistrovane. One nužno ne moraju prouzrokovati devastaciju šume i degradaciju zemljišta, već jednostavno podmirivanje ličnih potreba lokalnog stanovništva. Kada vršimo komparaciju radne snage u korištenju fosilnih goriva, pre svega naftnih derivata i drvne biomase, razlika učešća radne snage je do 15 puta u korist drvne biomase.

Naime, 15 puta više radnika je angažovano u samom procesu i lancu korišćenja drvne biomase što je značajna šansa za angažman ljudi u ruralnim područjima i ostvarivanje dodatnog prihoda za svoje sopstvene potrebe. BiH je ubedljivo najšumovitija zemlja Zapadnog Balkana i samim tim ostvaruje ogroman potencijal u mogućnostima korištenjima drvne biomase, a ono je izuzetno povoljno i u kontekstu ekoloških aspekata.

TIP: Dokle je BiH došla po pitanju Nacionalne inventure šuma?

Jović: Prema poslednjim informacijama BiH je završila sve tehničko operativne aktivnosti u kontekstu Nacionalne inventure šuma. Potrebno je samo ubrzati taj podatak i da se što pre sa takvim podatkom izađe u javnost. To je podatak koji mora koristiti svim donosiocima odluka prilikom definisanja svih sektorskih strategija. Šuma i šumarstvo tu moraju imati značajnu ulogu u određivanju namene određenih površina, a samim tim mora se kroz jednu sveobuhvatnu akciju staviti do znanja koliki značaj šume imaju za BiH. To nije samo u kontekstu zadovoljavanja ekonomskih potreba, nego i u zadovoljavanju ekoloških i socioloških potreba. Sve se više menja zahtev građanstva prema šumi. Samim tim je od izuzetnog značaja da se dobiveni podaci mogu koristiti u kontekstu zadovoljavanja svih potreba stanovništva, a ne samo isključivo u ekonomskom kontekstu.

TIP: Na koji način je nastala nacionalna inventura šuma?

Jović: Sama inventura šuma je nastala u kontekstu zahteva koje je EU postavila pred sve zemlje u regionu, pa tako i BiH. Stalni monitornig šuma se odvija od 1984. godine i kao takav zahteva određeno ažuriranje stanja. Taj aspket značajno doprinosi unapređenju stanja ne samo u sektoru šumastva, nego i u svi ostalim sektorima. BiH aktivno mora da se uključi u proces, jer do sada nije aktivno participirala. Mi se nadamo da će se po završetku kompletne procedure ta saradnja nastaviti. Značaj inventure šuma nije samo za jedan sektor, već je od suštinskog značaja za cijelu BiH. Korištenje šuma i njenih proizvoda je vrlo značajno i napomenuli smo da je samo zapošljavanje ruralnog stanovništva u šumarstvu od suštinskog značaja, jer je to jedna od najzastupljenijih struka u kojoj ruralno stanovništvo vidi svoju egzistenciju.

TIP: Koliki problem našoj zemlji predstavljaju bespravne i neregistrovane sječe šuma?

Jović: Bespravne i neregistrovane seče su veliki problem sa kojim se suočavaju sve zemlje u regionu, pa tako i BiH. Predstavljaju jedan segment kojim se svi moraju pozabaviti počev od šumarske struke, a također i preko državnih institucija vezanih za sprovođenje pravnih normi i legislative. To ne sme da bude samo socijalna kategorija već se mora posmatrati globalno. Shodno tome, mora joj se posvetiti veća pažnja, jer ako se usporedi mogućnost koja drvna biomasa pruža u kontekstu smanjenja fosilnih energenata, moguće uštede na godišnjem nivou iznose preko 600 miliona dolara. Ta cifra sama po sebi jasno pokazuje koje su predispozicije koje drvna masa može da pruži u kontekstu razvoja BiH.

TIP: Šta BiH može uraditi po pitanju rješavanja ovog problema?

Jović: BiH može da uradi pre svega da se uvede određeni red i da se tačno zna redoslijed poteza i postupanja u svakom segmentu rada i proizvodnje. Opšte poznato je da u FBiH još nije donesen zakon o šumama i to u značajnoj meri doprinosi određenim nesuglasicama u samom šumarskom sektoru, ali i otežavaju poslovanje sektoru drvne industrije i ostalim pratećim djelatnostima. Samim tim je potrebno da se taj zakon donese što pre kako bi se krenulo ka ispunjavanju svih ostalih zakonskih, ali i ostalih preduslova koje pred nas stavlja Europska unija.

(Intervju prezuet sa portala TIP.ba)