O projektu

Sporazum o viznim olakšicama (SVO) za građane Albanije, Bosne i Hercegovine, CrneGore i Srbije sa ciljem pojednostavljivanja procedure izdavanja Schengen viza za putovanje u zemlje Europske unije primjenjuje se od 1. januara 2008. godine.

SVO predviđa pogodnosti kao što je jedinstvena naknada za vizu od 35 EUR-a, potpuno oslobađanje od plaćanja naknade za određene kategorije pravnih i fizičkih lica, izdavanje vize u roku od 10 kalendarskih dana i pojednostavljivanje zahtjeva za obezbijeđivanjem dodatnih dokumenata. Iz svega navedenog za očekivati je da putovanje u 24 zemlje Schengen zone bude jednostavnije, uključujući i obezbijeđivanje kratkoročnih viza za više pojedinačnih ulazaka.

Projekt ''Da li je zaista važno? Viza proces u zemljama Zapadnog Balkana: Praćenje sprovedbe novih sporazuma'' realizira Europski servis za građansku akciju u partnerstvu sa lokalnim organizacijama iz zemalja u kojima se SVO primjenjuje: Makedonski centar za međunarodnu saradnju (MCIC), Europski pokret (Albanija), Vesta (Bosna i Hercegovina), Centar za građansku edukaciju (Crna Gora) i Građanski pakt za Jugoistočnu Europu (Srbija). Projekt ima za cilj da građanima omogući bolji pristup pogodnostima koje nudi SVO. Osnovne aktivnosti su: istraživanje, uspostava Viza Hotline telefona te konferencija u Briselu tokom koje će finalni rezultati biti prezentiratni ključnim interesnim stranama.

Istraživanje u kojem su sudjelovali aplikanti za vize ispred odabranih konzulata zemalja, članica Europske unije, sprovedeno je u maju i početkom juna 2008. godine. Tom prilikom je primjenjena medotologija Batory fondacije na način da nekoliko osoba intervjuiše aplikante za vizu.

ECAS-ov Hotline počinje da postavlja pitanja da li uopće ''vizni sporazum'' u zemljama Zapadnog Balkana funkcioniše?

Da li vizni sporazum zaista omogućava lakši put od Balkana do Europske unije? Prvi izvještaji, bazirani na rezultatima uspostavljenih Viza Hotline telefonskih linija, su nedavno objavljeni i ukazuju da ne postoji realna osnova za zadovoljstvo u primjeni SVO. Evidentna je velika razlika između deklaracije Vijeća Evropske Unije od 20. juna koja navodi da je ''promoviranje saradnje ljudi-sa-ljudima između zemalja Zapadnog Balkana i Europske unije iznimno važno'' i onoga što se stvarno dešava na terenu. Dosada nije zabilježen niti jedan pozitivan odgovor na primjenu novog viznog režima u regionu, osim kada je riječ o ideji koja stoji iza svega. Većina aplikanata ne primjećuje razliku između situacije prije i poslije stupanja na snagu ovog sporazuma.

Osnovni zaključci koji su proistekli nakon uspostave Visa hotline telefonskih linija su sljedeći:

1. Ljudi nisu dovoljno informisani o sprovođenju novog viznog režima u njihovoj zemlji. Na primjer, vladina Info linija za vize u Albaniji je prekinuta. ECAS-ov projekt je u tom smislu pomogao, obezbijedivši značajnu medijsku pokrivenost izvještaja u ovoj zemlji. Vrlo često je ova linija u suštini odražavala liniju pomoći, putem koje su građani bili u prilici da saznaju koje je dokumente neophodno obezbijediti u procesu apliciranja za vizu. Izvještaji o progresu uspostavljenih Viza Hotline telefonskih linija su kritični prema vladama koje nisu uspjele na vrijeme informisati svoje vlastite građane, premda je uspostava bolje komunikacije takođe odgovornost i delegacija Europske komisije i konzulata zemalja članica Europske unije.

2. Trošak od 35 EUR za vizu je tek jedan od troškova koji nastaju u procesu dobijanja vize. U mnogim primjedbama, građani su navodili da su se morali se vraćati pred konzulat 2-3 puta kako bi stigli dovoljno rano da stanu u red ispred konzulata, i kako bi našli predstavnike agencije sa umnoženim aplikacijama. Kako bi umanjili ovaj problem, neki konzulati su uveli mogućnost zakazivanja termina putem telefona. No, u tom slučaju primjedbe građana su bile usmjerene na nedostatak odgovora na poziv i dugo čekanje na liniji, za što se finansijski teretio pozivatelj (na primjer, u prosjeku se obračunama 1 EUR po minuti) što se samo dodaje početnom izdvajanju za vizu. U Makedoniji, vozač kamiona je platio uobičajenu naknadu od 8,5 EUR specijaliziranoj agenciji ispred Ambasade Italije, a onda je iznenada trebao da plati još dodatnu naknadu za ''uspješan rezultat''. Ovakvi dodatni troškovi moraju biti provjereni, eliminisani ili reducirani.

3.Predviđeno vrijeme od 10 dana za izdavanje vize se uglavnom poštuje ali često se na ovaj period nadovezuje vrijeme čekanja za sastanak, što nije pojašnjeno u sporazumu. ''Da bi obezbijedili sastanak sa predstavnicima konzulata Grčke i Italije u Tirani, možete čekati i 2-3 mjeseca nakon što ih nazovete.'' Ovo je esktreman slučaj, ali se u izvještajima uistinu pominju situacije kada ljudi propuste vjenčanje rođaka, kada folklorne grupe, u nemogućnosti da dobiju vizu na vrijeme propuste natjecanje u Italiji, kada nečiji sin nije u mogućnosti da se pojavi na festivalu... Dakle sve ono što je vezano za ciljeve koje promoviraju najviši politički vrhovi EU - da se ljudi povezuju sa ljudima! U slučaju poduzetnika iz Srbije, koji je tražio vizu na osnovu poziva firme čije je sjedište u jednog od zemalja Schengen zone, konzulat je tražio da dođe ponovno sa dodatnim dokumentima za dva mjeseca, što je daleko kasnije od datuma predviđenog za sastanak. Ovo dodatno vrijeme mora biti eliminisano ili reducirano.

4. Aplikacije za vizu mogu biti odbačene bez objašnjenja. Izvještaji o pozivima na Viza Hotline brojeve ukazuju da postoje grupe ljudi koje kao da su unaprijed predodređene za odbijanje zahtjeva: studenti koji se smatraju ujedno i onima koji traže posao, vozači kamiona, umjetnici i neakreditirani novinari-saradnici. Ono što je posebno teško razumjeti je zašto je stari makedonski par koji je aplicirao za vizu u konzulatu Njemačke dobio za odgovor u procesu apliciranja: ''da to nije neophodno putovanje i da oni nemaju što raditi tamo''. A oni su samo željeli posjetiti sina, kćerku i unuke. U nekim slučajevima, od aplikanata se tražilo da dostave dodatna dokumenta i uvjerenja od domaćina ili zemlje porijekla, od kojih niti jedan nije predviđen sporazumom, što nije bio slučaj u predhodnim aplikacionim procesima. Postoje dokazi da nacionalne vlasti dodaju različite i zasebne zahtjeve. Zabilježeno je između ostalog, da svaka ambasada u Bosni i Hercegovini ima svoja dodatna pravila i shodno tome različite uvjete kojima se vode kroz proces odobravanja vize. Sa druge strane imamo slučajeve gdje aplikanti smatraju da su ispunili sve nužne uslove za dobijanje vize ali su ipak bili odbijeni bez pružanja ikakvih objašnjenja i razloga, što ih je obeshrabrilo da ponovo apliciraju. Poznati albanski fudbaler kojem nije odobrena Schengen viza kaže: „Ranije nisam imao nikakvih problema, čak ni u vrijeme kada je bilo više restrikcija pri dobijanju vize. Sportistima bi proces dobijanja vize trebao biti znatno jednostavniji, a ne teži, naročito kada je to spomenuto u Sporazumu oviznim olakšicama."

5. Standardi dobre administracije i učtivosti prema aplikantima nedostaju u nekim slučajevima. Spomenuta pitanja nisu pokrivena Sporazumom o viznim olakšicama. Očigledno je da 29% građana koji su kontaktirali Viza Hotline nije zadovoljno načinom na koji je započeo njihov put prema zemljama Schengena, posebno konzulatima u Crnoj Gori. Zašto bi, na primjer, službenik pitao poznatog albanskog akademika „Da li ćeš spavati pod mostom?" Kao što je jedan pozivatelj istakao, apliciranje za dobijanje vize je stresno iskustvo. Često čak do zadnjeg momenta ne možete znati da li ćete biti u mogućnosti otići na putovanje. Pri primjeni viznih režima je neophodno obezbijediti da konzulati poštuju EU povelju o ljudskim pravima, a naročito postavljene standarde o dobroj administraciji i poštivanju ljudskog dostojanstva.

Čini se da se željeni pozitivni efekti procedura viznog sporazuma nisu jasno materijalizovali zbog nedostatka informacija ili su odgođeni zbog drugih zakašnjenja i troškova te zbog restriktivnijeg okruženja generalno, uz mogućnosti nacionalnih vlasti da dodaju „vlastite vizne politike". Naročito su zabrinjavajuće žalbe koje ukazuju na to da je postalo teže, a ne lakše, dobiti vizu nego prije. Osoblje Viza Hotline nije naišlo na mnogo dokaza da se dugoročna viza sa pogodnostima višestrukih ulazaka češće odobrava aplikantima.

EU je svoj rad po ovom pitanju očito svela na način da uskladi retoriku sa praksom. Rezultati Viza Hotline-a i istraživanja još uvijek nisu kompletirani. Međutim, na ovom se stadiju mora postaviti pitanje da li Sporazum o viznim olakšicama može donijeti primjetne koristi međusobnom povezivanju ljudi i dovesti Zapadni Balkan bliže Europi. Ne bi li bilo bolje ubrzati proces liberalizacije viznog režima?

Za više informacija, molimo vas da kontaktirate:

Tony Venables
Director
ECAS European Citizen Action Service
Tel: 02 548 04 98
tony.vanables@ecas.org

Kenan Hadzimusic
Project Manager
ECAS European Citizen Action Service
Tel: +32 2 548 04 93
kenan.hadzimusic@ecas.org