Mreža kao agent promjene! Interview sa Johannesom Schotom

Predstavnici pet (5) odabranih mreža za učešće u Programu izgradnje kapaciteta za mreže u Bosni i Hercegovini, u organizaciji TACSO VESTA RC i TACSO BiH, su imali priliku podijeliti svoja iskustva sa gosp. Johannesom Schotom, cijenjenim trenerom i konsultantom konsultanske kompanije Maximpact. U februaru i martu ove godine, radio je na treninzima u oblasti Liderstvo i upravljanje mrežama  i Procjena i mjerenje uticaja.

Gosp. Schot ima iskustvo u organizacionom razvoju i institucionalnom osnaživanju organizacija civilnog društva, kao i veliko iskustvo u radu sa OCD mrežama širom svijeta. Njegov pristup razvoju je u bliskoj vezi sa Total Quality Management alatom (TQM) i Excellence modelom, koje je uspješno prezentirao učesnicima u BiH. Glavni cilj, dva trening modula gosp. Schota bio je usmjeren na poboljšanje liderstva i upravljanje mreža te priznavanje potrebe procjene kolektivnog utjecaja.  Prema mišljenju gosp. Schota, ono što uvijek treba da je ideja vodilja za organizacije civilnog društva i njihove mreže/koalicije jeste promjena u životu njihovih krajnjih korisnika. Da bi djelovali kao agenti promjene, mreže OCD moraju prilagoditi svoju strukturu primarnim razlozima/ciljevima svog postojanja, što ponekad nije lagan zadatak za menadžment.  

Ovaj veoma zanimljiv trening je bio prilika da intervjuišemo gosp. Johannesa Schota i prenesemo njegove ideje drugim OCD u regiji. 

TACSO VESTA (TV): Imali ste priliku provesti šest dana ovdje u Bosni i Hercegovini i upoznati neke od naših mreža OCD. Šta smatrate najvažnijim prednostima i manama umrežavanja?

JOHANNES SCHOT (JS): Na radionici vidim motivirane ljude. Zaista su voljni učiti i napraviti najbolje što mogu. Kod većine mreža vrlo je lako primjetiti da su to grupe članova koje pokušavaju da aktiviraju sve ostale. No i dalje mreže imaju problema u efektivnom i efikasnom dosezanju do svojih korisnika i čini mi se da postoji  raskorak između potreba korisnika i pitanja koje mreže adresiraju. Jedan od razloga može biti nedovoljan dijalog sa njihovim krajnjim korisnicima o tome šta zaista žele vidjeti kao promjenu. Čini se da mreže identificiraju problem i žele da ga riješavaju u ime korisnika bez  uključivanja korisnika u aktivnosti. To pitanje mora biti adresirano na pravi način – nije stvar samo u tome „ raditi za zajednicu“ nego i „raditi sa zajednicom“. 

TV: Možda iz tog razloga, najčešće spominjane riječi tokom oba modula treninga „Liderstvo i upravljanje“ i  „Procjena i mjerenje utjecaja“ su bile PROMJENA i UTJECAJ. Imate vrlo specifično promišljanje o tome kako se promjena može desiti i gdje ona treba biti usmjerena, pa ako biste nam mogli reći nešto više o tome....

JS: Suština je da kada radite kao lobistička organizacija ili organizacija civilnog društva za određenu grupu u vašem društvu koja nije korisnik svih blagodati i pogodnosti u društvu kao svi ostali (to mogu biti socijalne, ekonomske pogodnosti i koristi...) tada trebate biti sigurni da šta god radite – da radite za poboljšanje životnih uslova vaše ciljne grupe. Ako to nedostaje, onda ste promašili poentu. Zato uvijek govorim: “Na kraju je sve stvar UTJECAJA!”. Ako vaš utjecaj nije dovoljan, očito je da morate promijeniti neke stvari u organizaciji ili način na koji radite -  i to je ustvari ključna stvar mog rada. Sve je u vezi promjene – promjene koju želite donijeti svom društvu ili svojim korisnicima. 

TV: Drugi trening je upravo bio o utjecaju kada ste nam predstavili značajne alate – poput Teorije promjene, Storytelling-a…. Zašto je važno za mreže kao udružene OCD da koriste sve ove alate’ 

JS: Najvažnija stvar je da organizacije moraju učiti iz svojih grešaka. Već sam naglasio nekoliko puta tokom treninga, da nije moguće da radite iste stvari iznova i iznova i da očekujete drugačije rezultate.  Ako postavite jasan cilj, posmatrate promjenu i način na koji ćete mjeriti napredak, onda ustvari trebate se vratiti u mrežu i razmisliti šta može biti urađeno drugačije u odnosu kako ste to uradili prethodni put. I kada pokušate opet, dobiti ćete drugačije rezultate. Ovo je koncept baziran na TQM (Total Quality Management) alatu i aspektu PUPD: Planiraj, Uradi, Provjeri, Djeluj! Drugi trening je također bio posvećen prepoznavanju važnosti reakcije bazirane na nalazima i učenju iz grešaka. Ustvari, kako uraditi stvari drugačije da bi se postigli bolji rezultati za iste korisnike. 

TV: Čini se da su mreže generalno, ne samo u Bosni I Hercegovini, većinom fokusirane na svoje članove, internu komunikaciju, strukturu… I to je naravno izazov za svaku mrežu. No, ovaj trening je očito pokazao mrežama da fokus treba biti više na krajnjim korisnicima i  njihovim potrebama, što se čini kao dosta težak korak za naprijed. Uzimajući u obzir Vaše iskustvo u radu s mrežama u drugim zemljama i ovim koje ste stekli u BiH, koje bi bile Vaše osnovne preporuke? Kako mreže OCD mogu raditi svoj posao bolje? 

JS: Primjetio sam da su mreže okupljene oko određenih tematika. Za mene, mreže trebaju biti okupljene oko onoga što žele da postići sa svojim ciljnim grupama i kako svaka organizacija, članica mreže, može doprinijeti toj promjeni. Organizacije civilnog društva trebaju sarađivati jedna sa drugom kako bi donijele promjene na bolje za bh. društvo.  Ako mogu doprinijeti istom cilju, onda je dobro kreirati mrežu. Kada je mreža osnovana, postoji potreba da se identificira ko je ključni igrač i kako drugi mogu doprinijeti  ka ostvarivanju tog seta ciljeva.  Svi članovi mreže moraju podržavati ciljeve dok će neki imati pasivnu ulogu u aktivnostima. Kada mreža očekuje od svakoga da nešto uradi, tada liderstvo postane veoma teško. Mreže moraju imati veoma jasnu ideju šta će to raditi, koje su to oblasti u kojima će mreža raditi, koje su snažne strane partnerstava i šta je dodana vrijednost mreže u rješavanju problema u odnosu na pristup jedne organizacije. 

TV: Razgovarali smo mnogo o motiviranju članova mreže, pasivnim i aktivnim članovima… Da li zaista trebamo razmišljati kako motivirati članove ili ne? Pomenuli ste da je sve u vezi cillja – ako postavimo jasan cilj, ako uključimo sve članove mreže u proces planiranja, organizacija bi trebalo da je motivirana i aktivna te da doprinosi…

JS: Mislim da motivacija dolazi iz činjenica da imate osjećaj da mijenjate stvari. Dakle, ako mreža nije aktivna u smislu da zaista ne donosi nikakvu promjenu za određenu grupu, onda motivacija opada. Ako vidite da doprinosite rješenju problema, tada motivacija raste. Postoji trenutak kada mreža mora zaviriti dublje među svoje članove – ako članovi komuniciraju zato što žele komunicirati; onda imate razlog koji ih drži na okupu. 

TV: Posljednje pitanje je u vezi održivosti mreža. Čini se da većina nas vjeruje da finansijski aspekt naših mreža je krucijalan za održivost. Šta Vi mislite?

JS: Mreže OCD imaju funkciju u svakom društvu. Mreže su tu kako bi adresirale problem. Kada problem ne postoji više, onda bi se meže trebale razriješiti, prosto jer više nema potrebe za njihovom intervencijom. Kada mreža počne sa adresiranjem određenog problema u društvu i izgradi kredibilitet u tom procesu, veoma je lako namicati sredstva. Npr., ako se mreža želi pozabaviti okolišnim pitanjem i ima sposobne članove, trebalo bi biti lako prikupiti sredstva. Svaka mreža treba novac za svoje aktivnosti, ali novac ne bi trebao biti jedina motivacija koja će pokretati mrežu da funckionira. Ukoliko se što više fokusirate na određeni problem kao mreža, lakše je naći sredstva, kako interno tako i eksterno. 

TV: Hvala Vam mnogo i hvala za dolazak u Bosnu i Hercegovinu. Ako imate nekoliko završnih riječi koje biste podijelili sa drugim OCD? 

JS: Bilo mi je zadovoljstvo biti ovdje i nadam se da nešto su naučili od mene. Ja sam naučio od njih. Vidim neke probleme koji su zajednički u svim zemljama u kojima sam radio, kao i neke vrlo specifične izazove. Nemam sve odgovore, ali mogu reći svim OCD da ne odustaju tako lako. Naići ćete na zidove, ali se nadam da ćete naučiti iz toga te naći alternativne načine – inovativne načine. Organizacije i mreže moraju biti svjesne da ako ne mogu započeti sa desne strane, uvijek postoji mogućnost sa lijeve strane.