Značaj i uloga medija u procesu održivog povratka i reintegracije u BiH

Prema riječima Branka Todorovića iz Helsinškog odbora RS-a veuma je važno da kritički sagledamo ulogu medija u BiH, kako u izgradnji demokratskog društva, tako i u izgradnji nečega što se može nazvati reintegracija bh. društva, tj. pomirenja, suočavanja sa istinom, tolerancijom. Monitoringom medija u BiH došlo se do saznanja da neki mediji često pribjegavaju poticaju na vjersku i etničku mržnju, netačno i nekorektno izvještavanje, što se negativno izražava na proces suživota i tolerancije među ljudima različite vjeroispovjesti i nacionalnosti u BiH, te na sam proces reintegracije i održivog povratka.

Nije teško uočiti činjenicu da postaje sve teže zatvoriti oči i uši pred slikama, natpisima, tekstovima ili pak tonovima što nam dopiru putem bh. medija. Nažalost, većina medija u BiH je okrenuta prema etničkim skupinama, tako da uglavnom obezbjeđuju vijesti i informacije za svoju nacionalnu grupu, odgovarajući na njihove zahtjeve i njihova politička stajališta. I u ovim teškim vremenima života u Bosni i Hercegovini postoji bezbroj primjera suživota i tolerancije među ljudima različitih vjeroispovjesti i nacionalnosti. Nažalost, ogromni publicitet dobiju ružni događaji, međunacionalni i međuvjerski incidenti, dok se sve ono što je lijepo i pozitivno gura pod tepih.

Sloboda izražavanja i informiranja praćena je problemom niskog profesionalnog standarda nekih medija i novinara. Nepoštivanje kodeska štampe od strane pojedinih medija manifestiralo se uplitanjem u privatne živote pojedinaca i izostankom obezbjeđivanja prava na odgovor. Neki mediji u BiH često pribjegavaju poticaju na vjersku i etničku mržnju, netačno i nekorektno izvještavanje, što se negativno izražava na proces suživota i tolerancije među ljudima različite vjeroispovjesti i nacionalnosti u BiH, na proces reintegracije i održivi povratak.

Prema riječima prof. dr. Besima Spahića mediji su posljednjih godina postali propagandno sredstvo vlasti i drugih centara moći koji su nastali na rasparćanoj bh. teritoriji, a koji su intencionalno umotani u celofan senzacionalizma, boje patološkog žutila. Prof. dr. Spahić dodaje: '' Čovjek ni u kojem slučaju ne može biti zadovoljan, ni za vid  situacije u kojoj se nalazi naša jadna država, koja faktički ne funkcionira, koja faktički nema ministra kulture i nema jedinstveno ministarstvo obrazovanja. Mi nemamo sadržaja obrazovnog programa, jedinstvenog programa koji će obrazovati našu djecu i buduće žitelje države BiH, obrazovati da vole svoju domovinu''.

Građanima Bosne i Hercegovine trebaju profesionalniji mediji koji odmiču od entitetskih podjela i doprinose stabilizaciji i sigurnosti društva. Prema mišljenju prof. dr. Najila Kurtića posebno je ta potreba izražena u pogledu poštivanja prava manjinskih povratnika i potrebe za eliminaciju diskriminatornih i ksenofobičnih elemenata u zonama povratka. Prof. dr. Kurtić dalje o tome kaže: '' Nekom kao da nije stalo da se povratnici, ljudi koji su živjeli i gdje su živjeli 1991. godine, da se vrate na svoja mjesta prebivališta. Mislim da je to dio jednog strateškog plana. Jer ukoliko bi se ljudi vratili tamo gdje su bili i ukoliko bi nastavili da žive na ovakav način na koji su živjeli, negirala bi se politička filozofija koja je dovela do razaranja Bosne i Hercegovine, ustvari razaranja bosanskohercegovačkog društva. Sve čemo mi ovo izgraditi i popraviti, ali suština je u tome da se bh. društvo apsolutno nereanimira, znači neobnavlja. Ono što mediji trebaju jeste da preuzmu one svoje izvorne funkcije, a to je prije svega kontrolna funkcija. Znači, mediji su ti koji bi trebali da prepoznaju razliku onoga što političari pričaju i za što se javno zalažu. Mediji bi trebali da prepoznaju nekakva lažna objašnjenja''.

Generalna tajnica Udruženja BH. novinara Borka Rudić kaže da BiH ima zakonski okvir u vezi sa medijima i država BiH je potpisnica međunarodnih dokumenata o pravima na slobodu izražavanja. Bit je u tome što se pravo na slobodu izražavanja ne povezuje sa odgovornošću. Kao problem u BiH Borka Rudić je navela sukob medija unutar entiteta, između elektronskih i printanih medija, medijska ne solidarnost, te da se politički sukobi prenose na medije i novinare koji se svrstavaju uz pojedine političare i postaju sredstvo u njihovim rukama i sredstvo borbe protiv kolega. '' Mediji trebaju objektivno da izvještavaju. Dakle, ni pozitivno, ni negativno već objektivno sa aspekta poštivanja prava na povratak i sa aspekta odgovornosti državnih organa i državnih institucija za omogućavanje povratnicima da konzumiraju to svoje pravo'' kazala je Borka Rudić.

Branko Todorović iz Helsinškog odbora za ljudska prava RS o značaju i ulozi medija za društvo u BiH konstatuje: '' Mislim da je veuma važno da kritički sagledamo ulogu medija u BiH, kako u izgradnji demokratskog društva, tako i u izgradnji nečega što možemo nazvati reintegracija bh. društva. Dakle pomirenje, suočavanje sa istinom, tolerancija i sve one vrijednosti koje su neophodne da bi jedno društvo normalno funkcionisalo. Neka istraživanja, a i sam pogled na dnevne listove i TV emisije nas sve zajedno može zabrinuti i možemo uočiti nešto što se graniči sa neprofesionalnošću i nešto što svakako kod velikog broja ljudi i građana u BiH izaziva strah. Plasiraju se poluistinite ili neistinite informacije, služi se određenim političkim lobijima. Mislim da mediji svakako snose veliki dio odgovornosti za jednu tešku situaciju u kojoj se naša zemlja nalazi, gdje su društvene podjele izuzetno snažne, gdje su i dalje prisutni strahovi, mržnje, nepovjerenja. Mislim da je veuma važno nešto što bismo mogli nazvati profesionalizacijom medija. Jedna veća odgovornost medija pogotovo štampanim. Regulatorna agencija za komunikacije doslovno da kažem ipak napravila određene standarde što se tiče elektronskih medija. Dok u pisanim medijima u BiH je zaista neophodno na neki način pokušati izgraditi jednu samostalnost u odnosu na društveni centar moći, kao što su to recimo političke grupacije ili religijske, koje u značajnoj mjeri kreiraju odrđenu uredničku politiku nekih medija''.

Ozren Kebo, novinar i književnik, je u tekstu Govor mržnje u medijima - Političko-žurnalistički kič, napisao sljedeće: '' Mediji su često eksponati i poprišta negativnih emocija, kolektivnih frustracija, političkih i socijalnih nezadovoljstava, društveno štetnih interesa i govora mržnje kao najfrekvetnijeg izražajnog sredstva i uobičajne forme kršenja ljudskih prava''.

Najnovija istraživanja o stanju medija govore nam da se Bosna i Hercegovina nalazi u društvu zemalja sa niskim stepenom novinarskog profesionalizma, te da je u ovoj zemlji postalo strašno biti novinar ako se želi biti objektivan, moralan i dostojanstven čovjek. Istinski medijski preporod je potreban u BiH i obaveze samih medija ako se želi ikakav pomak ka zemljama tkz. stabilne demokratije.

Iz svega ovoga možemo zaključiti da antidiskriminaciona politika predstavlja jedan od sredstava u borbi protiv etničke netolerancije i zaštite prava manjina. Poboljšanje međuetničkih odnosa, implementacije normi pozitivnog prava i mjera za zaštitu prava nacionalnih manjina uključujući i promicanje multietičnosti društva u medijima neki su od koraka koje je neophodno poduzeti kako bi se postigao napredak na ovom području. Primjeri pozitivne prakse mogu biti od velike pomoći odgovornima za implementaciju zakona i mjera koja se tiču održivosti povratka.