Šta činimo da zaštitimo djecu?
Organizacija SOS Dječija sela Bosna i Hercegovina u partnerstvu sa Ministarstvom za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo organizovala je 19. novembra 2012. godine u Sarajevu, u multimedijalnoj Sali Ministarstva okrugli sto pod nazivom Šta činimo da zaštitimo djecu.
Na ovom događaju okupilo se oko 30 profesionalca koji rade u oblasti dječije zaštite iz vladinog i nevladinog sektora iz Bosne i Hercegovine - državnih, entitetskih i kantonalnih ministarstava socijalne zaštite, obrazovanja, zatim predstavnici centara za socijalni rad, te institucija koje brinu o različitim kategorijama djece.
Opšti cilj okruglog stola bio je animiranje stručne javnosti za pitanja zaštite djece od nasilja, te pocrtavanje obaveze svih u prevenciji, osvještavanju problema i obaveznom reagovanju na bilo koji odblik i stepen nasilja nad djecom, kao i razmjena iskustava i dobrih praksi.
Prezentatori na Konferencije bili su:
• Dragana Bulić ispred organizacije Vesta, koja je govorila o ulozi organizacija civilnog društva u praćenju implementacije Strategije za borbu protiv nasilja nad djecom 2012 - 2015. i izvještavanju u sjeni;
• Radmila Rangelov Jusović ispred Cenra za obrazovne inicijative Step by Step, koja se osvrnula na (ne)nasilje u osnovnoškolskom sistemu u Bosni i Hercegovini;
• Aida Bekić je prenijela iskustvo organizacije Save the Children u organizovanju Dnevnih centara za djecu koja rade na ulici;
• Nives Jukić je predstavila Specijalni izvještaj o djeci i mladima u sukobu sa zakonom, koji je Institucija ombudsmena BiH nedavno uradila.
Na osnovu prezentacija i diskusije, donijeti su slijedeći zaključci i preporuke koji bi trebali pomoći u daljem radu i zagovaranju za stvaranje sigurnog okruženja za djecu u BiH:
• Prevencija ostaje kao jedna od najvažnijih aktivnosti i rad na jačanju uloge porodice u zaštiti djece je ključan. Pokazuje se potreba za većim brojem raznovrsnih intervencija, posebno kada govorimo o zaštiti posebno osjetljivih grupa djece (djeca nacionalnih manjina, djeca bez roditeljskog staranja, djeca u sukobu sa zakonom), ali i pripremi budućih roditelja za kompetentno i odgovorno roditeljstvo.
• Osvještavanje i edukovanje javnosti, a prije svega djece, kroz sve moguće kanale je od presudne važnosti. Neophodno je da djeca razumiju šta im se dešava, da prepoznaju da se radi o nasilju i da znaju kome i kako to bez straha mogu prijaviti. Formalni obrazovni sistem je samo jedan od mogućih načina edukacije djece.
• Pravni okvir zaštite djece od nasilja postoji, ali akcenat treba staviti na kreiranje i jačanje mehanizama implementacije zakona, kao najizazovnijem području za dalji rad.
• Sistemi i mehanizmi praćenja provedbe zakona i ostalih dokumenata su veoma važni. Pored obaveze države da prati implementaciju i realizaciju različitih dokumenata, dobro ja da to čine i organizacije iz nevladinog sektora koje imaju ulogu korektiva.
• Rad u partnerstvu je još jednom snažno pocrtan kao najbolji način rada i reakcije na sve oblike nasilja nad djecom. Zaštita djece je briga svih nas, ali su se do sada sve aktivnosti dešavale sporo, nepovezano i ne uvijek u najboljem interesu djece.
• Do kraja ove godine očekuje se usvajanje Strategija za borbu protiv nasilja nad djecom BiH 2012 - 2015. i Etičkog kodeksa za istraživanja koja uključuju djecu, kao i donošenje odluke o ponovnoj uspostavi Vijeća za djecu BiH.
