Nova Kasaba, ta divna i krasna Kasaba

Prespavavši u Novoj Kasabi, Ćelebija je zapisao: "To je divna i krasna Kasaba na jednom dolovitom, prostranom i močvarnom terenu s bašćama i vinogradima. Ima oko 170 kuća koje su u dobrom stanju".

Prije rata, Nova Kasaba je bila mjesto ugodnog života. Sa izgrađenom infrasturkturom, zaposlenim stanovništvom i čistom okolinom. Većina stanovništva je u toku rata izbjegla i pronašla utočište u nekim drugim gradovima širom Bosne i Hercegovine. Ali uvijek u ovakvim krajevima koji obiluju rudnim i šumskim bogastvima, pašnjacima i livadama, obradivim zemljištem i riječnim potencijalom upoznate ljude koji su se vratili i sreću ponovo pronašli na zemlji svojih očeva. Jedan od njih je i g-din. Muhidin Hodžić, povratnik u Novu Kasabu. Prijatan i pričljiv gospodin, sa mnogo dobrih priča koje datiraju od davnih vremena iznenadile bi mnoge putopisce kao što je bio i Čelebija. Muhidin kaže da se vratio 2001. godine jer nije više mogao da živi na drugim mjestima, po tuđim kućama i dodaje: ''Život povratnika je težak, bez pomoći nebi se moglo opstati na ovome mjestu. Najvažnije je da se nisam pokajao što sam se vratio. Vjerovatno na svijetu ima mjesta gdje se bolje živi i bolje zarađuje, ali time se gube i neke druge stvari''. Onda je Muhidin pokazao rukom okolo i rekao: ''Pogledajte ove voćnjake, njive, šume sve to je od moga oca i ja se ovdje osjećam zadovoljan i sretan''. Muhidin se bavi stočarstvom i uspješan je farmer. U slobodno vrijeme, kojeg ima jako malo, uređuje voćnjak koji se nalazi odmah pored kuće. Muhidina smo ostavili u društvu supruge i krenuli smo put Musa - pašine džamije koja se nalazi u centru Nove Kasabe.

Pisati o Novoj Kasabi a ne reći ništa o Musa - pašinoj džamiji bilo bi isto da niste bili u Novoj Kasabi. O Musa - pašinoj džamiji Evlija Čelebija je napisao: '' To je džamija čija su vrata i zidovi, mihrab, minber i svodovi kapija savršeno lijepo umjetnički izgrađeni, a sva je od mramora zelenog kao smaragd. I kad sunce u nju udari, iz vrata i zidova zasjaju zelene zrake. U ovoj zemlji nema nigdje takve džamije od zelenog mramora'' .

Musa - pašina džamija do temelja je porušena tokom agresije 1992/93. godine, a građevinski materijal odvezen je tri kilometra od Kasabe, prema Sebiočini i bačen u rijeku Jadar. Utemeljitelj Musa-paša sagradio ju je 1643. godine. Džamija je pod zaštitom UNESCO-a, a zbog zakonom određene procedure njena rekonstrukcija nije mogla ranije početi. U arhitektonskom pogledu građevina je imala oblik kao i najveći broj bolje oblikovanih bosanskih provincijskih džamija.