Ravnopravnost spolova-izazovi i ključna pitanja za budućnost
Iako većinsko biračko tijelo u BiH, žene i dalje u značajno manjoj mjeri sudjeluju u procesima donošenja odluka na svim nivoma odlučivanja. Obeshrabruje manjak svijesti u društvu o suštinskoj važnosti ravnopravnog učešća žena i muškaraca u političkom životu demokratske BiH.Rečeno je to na okruglom stolu o temi ˝Ravnopravnost spolova-izazovi i ključna pitanja za budućnost˝ koji je održan u Tuzli u organizaciji Udruženja Vesta i Fondacije Fridrich Ebert.
Uvođenje principa ravnopravnosti spolova u sva područja života i rada predstavlja ispunjenje jednog od temeljnih standarda ostvarivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Jednakost i ravnopravnost spolova nisu isključivo pitanja socijalne pravičnosti, nego predstavljaju nužan uvjet za društveni i ekonomski razvoj jedne zemlje, s posebnim naglaskom na smanjenje siromaštva i poboljšanje kvalitete života svih građana jednog društva.
˝Diskutovali smo o izazovima, ali i ključnim pitanjima koje bi trebalo poduzeti kako bi se zagarantovala ravnopravnost spolova u BiH, jer kada sagledamo trenutnu situaciju i pored međunarodnih konvencija i zakona žene u našoj zemlji su još uvijek diskriminisane”, rekao je projektni koordinator u Udruženju Vesta Alem Sinanović i dodao: ˝Udruženje Vesta nastavlja sa svojim aktivnostima na jačanju uloge žene u procesima donošenja odluka i kao i uvijek rado radimo s našim političarkama i onima koji to tek namjeravaju postati. Kao što i vidite, tema je probudila dosta interesovanja kod učesnika, a cilj same diskusije je da se otvore novi vidici i prostori za djelovanje na promovisanju koncepta ravnopravnosti spolova, uz poštovanje različitosti koje su nam biloški date. Učešće na današnjem okruglom stolu uzele su članice i članovi različitih političkih partija, poslanice u skupštini TK-a, kao i predstavnici NVO sektora”.
Diskriminacija žena i dalje prisutna
Prema riječima zastupnice u Skupštini Tuzlanskog kantona Suade Mujčinović položaj žene u bosanskohercegovačkom društvu je neadekvatan. Iako je princip nediskriminacije po osnovu spola garantiran Ustavom BiH, sveobuhvatnom listom međunarodnih dokumenata i konvencija, Zakonom o jednakopravnosti spolova, žene u BiH su diskriminirane.
˝Narigidniji primjer diskriminacije je nedostatak zaštite žene od nasilja, naročito u porodici. To je nažalost stvarnost koja se podrazumijeva. Uprkos postojanju Porodičnog zakona, Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, mehanizmi za zaštitu žrtava nasilja nisu efikasni. Često se ne zna kad i kako institucije treba da reaguju. Zbog toga je Komisija za jednakopravnost spolova TK, uzela učešće u izradi Protokola intervencija u slučajevima nasilja u porodici kojim je utrđen jedinstven multidisciplinarni model djelovanja na unapređenju zaštite i pomoći žrtvama nasilja u porodici. Nedopustivo je da se žrtve nasilja smiještaju u sigurnu kuću, a nasilnici ostaju. Samo je jedna sigurna kuća u TK, koja se još uvijek uglavnom finansira od stranih donatora˝, kazala je zastupnica Mujčinović i dodala:˝ Još jedan primjer diskriminacije žena je odnos prema majkama porodiljama. Zakoni u F BiH su diskiminirajući. Socijalna zaštita je u nadležnosti kantona, tako da svaki kanton ima drugačija zakonska rješenja i prema zaposlenim, i prema nezaposlenim majkama porodiljama. Uprkos dobrim zakonskim rješenjima, zakoni se ne poštuju, tako da se recimo nezaposlenim majkama porodiljama i ne isplaćuju zakonom utvđena prava. Diskriminatorski odnos prema ženama- majkama izmijeniće se tek kada se na nivou FBiH osnuje jedinstven fond iz kojeg će se isplaćivati sve naknade i za majke i za djecu. Na tome bi sigurno trebale najviše da insistiraju zastupnice u kantonalnim skupštinama i Parlamentu F BiH˝.
˝Žene često ne zastupaju interese žena, nego poštuju partijsku disciplinu˝
Kada je u pitanju učešće žena u politici, Mujčinović smatra da u demokratizaciji BiH, sigurno dolazi vrijeme kada će žene pokazati da osim što su uspješne u svom zanimanju, da mogu biti uspješne i u politici.
˝Nažalost, žene često ne zastupaju interese žena, nego poštuju partijsku disciplinu, pa i ne bivaju prepoznate od žena glasača kao borci za elementarna prava žena. Poslije izbora 2010. godine, možemo reći da je napravljen iskorak i da su glasači dali veće povjerenje ženama jer je u Skupštini TK izabrano šest žena, dvije više nego u predhodnom sazivu. Nažalost, ni jedna žena nije u rukovodstvu Skupštine i nijedna nije izabrana u Dom naroda. Za pozdraviti je što u Vladi TK imaju četiri žene, dvije više nego u prošloj Vladi. Da bi žena opstala u politici kad je izabrana od strane građana, mora se truditi da opravda njihovo povjerenje. Upornim radom , u svemu nalazeći mjeru, ostajući pri tom žena, principijelno se boreći za stvari koje su joj dobro poznate, može doprinijeti da se percepcija birača mijenja i a na idućim izborima oni daji još veće povjerenje ženama. To će doprinijeti da se poboljša ekonomski položaj žena u BiH, što je sigurno jedan od razloga disriminacije žena u BiH˝, istakla je zastupnica Mujčinović.
Istraživanja koja su sprovedena u BiH, a tiču se položaja žena ukazuju da su žene nedovoljno prisutne u politici i javnom životu, u manjem broju zaposlene u odnosu na muškarce, diskriminirane pri zapošljavanju i na poslu, u alarmantnom broju žrtve nasilja, te tradicionalne nositeljice porodičnih obaveza.
Mentalna tranzicija svijesti
˝Mi imamo jako puno dokumenata, konvencija, zakona o rodnoj ravnopravnosti ali sve to predstavlja jedan normativni idealizam koji ne vodi razrješenju suštine stvari. Ova pojava koja je jako složena mora da bude organski dio svih konstituenata jednog društva, da se prevazilaze stereotipije jer su one najgore u ovom društvenom fenomenu. Još gore je ako i same žene prihvate te stereotipije kada su u pitanju njihove uloge u društvu, jer onda to više nisu stereotipije, onda to postaje kulturni model ponašanja˝, rekao je sociolog Srđan Vukadinović i dodao:˝Mislim da je prije svega potrebno stvarati jedan ambijent da se sprovodi rodna ravnopravnost, tj. mentalna tranzicija svijesti koja je nama potrebna.
Kada to bude onda nećemo govoriti o tome hoće li žene da budu zastupljene ili ne, nego koliko ih je sposobnih, obrazovanih i sl. Niko ne govori da ako žene dođu u neke strukture, političke, obrazove, kulturne, da će biti bolje, ali bit će drugačije, a to je jako važno. Našem društvu treba jedan drugačiji mentalitet, jedna drugačija politika˝. Očito je da je problem diskriminacije žena u Bosni i Hercegovini problem s kojim će se država, ako se uistinu želi približiti Europi morati svakako ozbiljnije pozabaviti.
