Preporuke u zaustavljanju dječijeg siromaštva i socijalne isključenosti u BiH

 Trening radionice ''Promocija dobre prakse i dostignuća Europske unije u zaustavljanju dječijeg siromaštva i socijalne isključenosti'' održane su u pet bh. gradova Derventa, Bratunc, Kakanj, Gračanica i Zavidovići u organizaciji Udruženja Vesta. Radionice su održane za predstavnike organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom prava djece i vladinih institucija koje su odgovorne za unaprjeđenje njihovog položaja u društvu. Radionice su organizovane na području pet gradova u BiH: Dervente, Bratunca, Kaknja, Gračanice i Zavidovića.

Cilj trening radionica bila je promocija dostignuća Evropske unije (EU) i napora koje ona ulaže u zaustavljanje siromaštva i socijalne isključenosti, te ohrabrivanje multi-sektoralanog pristupa u suzbijanju ovog problema u BiH, kroz unaprjeđenje saradnje između organizacija civilnog društva i vladinih institucija i zajedničko definisanje preporuka za dalje korake.

Učesnice/i radionica održanih u pet bosanskoherecegovačkih gradova, iznijeli su različita stajališta o problematici dječijeg siromaštva, prezentirali na koji način i u kojoj mjeri siromaštvo i socijalna isključenost pogađaju djecu iz njihovih lokalnih zajednica i kako se oni bore protiv istog.

Konstatovano je da se siromaštvo najviše negativno odražava na porodice i na djecu koja unutar njih odrastaju i utiče na njihov normalan razvoj. Najveći broj ugroženih kategorija su iz kategorije porodica, odnosno djece iz porodica gdje jedan ili čak oba roditelja ne rade, zatim iz kategorije djece pripadnika nacionalnih manjina, što su zasebne kategorije u kojima je opet osnovni uzrok siromaštva visok procenat nezaposlenosti roditelja. Ugrožena su i djeca iz povratničkih porodica, a ovim grupama treba pridružiti i neobrazovana lica, starije osobe i lica sa invaliditetom. Njihovi problemi su najevidentniji u oblasti obrazovanja, te ostvarivanju socijalne i zdravstvene zaštite.

Istaknuto je da stanje socijalne isključenosti u BiH poprima trajni karakter i strukturira se kao model odnosa u društvu na koji se svi akteri pomalo navikavaju. Za neke grupe iz najugroženijih kategorija može se govoriti o stanju dugoročne socijalne isključenosti koja je nastupila usljed nedostatka njihovih kapaciteta za promjenu svog nepovoljnog stanja, te o potpunoj blokadi potencijala za razvoj individualne egzistencije, što za posljedicu ima trend porasta izoliranih osoba iz društvene zajednice.

Preporuke aktivnosti koje država mora ostvariti na svom putu ka EU:

Dugoročna rješenja treba tražiti u sistemskim rješenjima i konkretnim koracima (npr. kroz projekte edukacije i zapošljavanja siromašnih), te u harmonizaciji zakona i standardizaciji (definisanju socijalnog minimuma, i sl.). Dakle, od ključnog značaja je djelovati na zakonodavni okvir i promijeniti zakone! Problem je što se zakoni ne provode, a ne postoje mehanizmi praćenja njihove provedbe i monitoringa sprovođenja zakonske regulative.

Potrebno je preispitati koliko su izbori vlasti adekvatan odraz stvarnog stanja. Ko bira predstavnike vlasti? Koliko smo svi mi odgovorni za izbor vlasti, pa samim tim i za situaciju koju imamo? Koliko mi uopće znamo o kandidatima koje biramo i kojima dajemo ovlasti?

- Pročitajte cijeli izvjestaj sa pet radionica!