˝Nedorečenost zakonodavstva nanosi ogromne probleme poljoprivredi u BiH˝

Intervju sa članom tima stručnjaka u sektoru poljoprivreda i ruralni razvoj u Inicijativi ''Građani za Europu'' Aleksandrom Milanovićem

Oblast poljoprivrede i ruralnog razvoja je posebno zahtjevna, dosta je široka i obuhvata brojnu problematiku. Bosna i Hercegovina još uvijek se nije uhvatila u koštac sa svim problemima koji se nameću na putu europskih integracija, a jednu od najvećih kočnica predstavlja nedorečenost zakona na entitetskim nivoima, na kojima se i nalazi sektor poljoprirevdnog i ruralnog razvoja.

Član tima stručnjaka u sektoru Poljoprivreda i ruralni razvoj u Inicijativi ˝Građani za Europu˝ Aleksandar Milanović, u intervjuu, između ostalog govorio je o dosadašnjem napretku BiH u pogledu europskih standarda, podršci poljoprivrednicima od strane entitetskih resornih ministarstava, ali i on načinu rješavanja svih nagomilanih problema u ovoj oblasti.

Koliki je napredak BiH u pogledu europskih standarda?

Milanović: Napredak BiH u pogledu usklađivanja zakonodavstva i ispunjavanja predviđenih obaveza koje smo preuzeli kao država jako je mali, odnosno pomak od samog potpisivanja Sporazuma o pridruživanju je paktično jako mali. Oblast poljoprivrede i ruralnog razvoja je posebno zahtjevna, dosta je široka i obuhvata brojnu problematiku. Tiče se direktnmo proizvodnje hrane, a i sam sektor poljoprivrede je dosta raširen i zastupljen u BiH, a i od njega samog živi dosta ljudi.

Što se tiče konkretno preuzetih obaveza vidljivo je da je napredak jako mali. Mi nismo uradili ništa značajno na polju izrade strategije ruralnog razvoja na bh. nivou. Nadležnosti u sektoru poljoprirevdnog i ruralnog razvoja su prema Ustavu na entitskim nivoima, a koordinacija entiteta u tom pravcu ne postoji. Shodno rečenom, i sami kapaciteti na nivou BiH koji su stvarani sa ciljem da koordiniraju sve te aktivnosti jako malo mogu raditi. Sami kapaciteti ovih institucija, recimo odjela u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa su veoma oskudni, Oni trenutno imaju veoma malo ljudi i ne mogu odgovoriti svim zadacima koordinacije koja inače jako teško ide sa nadležnim entitetskim ministarstvima.

Koliko je dostatna podrška entitetskih ministarstava?

Milanović: Politika podsticaja i uopšte razvoja poljoprivrede i ruralnog razvoja su uglavnom u nadležnosti entitetskih ministarstva. Svi imaju svoje politike podsticaja i podrške, a mi smo svjedoci da su svi poljoprivrednici dosta nezadovoljni tom podrškom u oba entiteta. Radi se o ograničenim sredstvima i ona u principu u oba entiteta dosta kasne, od momenata podnošenja zahtjeva. Svjedoci smo da u velikom broju slučajeva ta dodjela bude netransparentna i otuda svo to nezadovoljstvo, ali i brojni protesti poljoprivrednika. Ne postoji neka sveobuhvatna politika. Sve mjere su poprilično stihijske tako da ozbiljni proizvođači ne mogu imati neku plansku i dugoročnu podršku i samim tim planireati svoju proizvodnju. S druge strane država je preuzela sve obaveze oko otvaranja tržišta, odnosno ponošanje u skladu sa međunarodnim trgovinskim sporazumima, a zbg oskudnih mjera podrške naš poljoprivrednik nije konkurentan. Naravno, ti naši poremećaji su takvi da naš proizvod nije konkurentan što se i samim tim direktno odražava i na njihov ekononsmki status, u samoj proizvodnji i otuda dabome svo to nezadovoljstvo.

Kakvo je stanje u BiH po pitanju genetski modifikovanih organizama? Ima li na tom polju određenih pomaka?

Milanović: Kad su u pitanju genetski modifikovani organizmi, tu je usvojeno nešto od tog provedbenog zakonodavstva. Međutim, mi po informacijama koje imamo, još uvijek nije dorečeno i regulisano na koji način ti proizvodi mogu na tržište, zatim kako proizvođači mogu raditi njihovu proizvodnju, te kako se stavljaju krajnji proizvodi koji idu za potrošača. Shodno rečenom, možemo kazati da ni u samoj toj oblasi zakonodavstvo nije dorečeno. S druge starne, ne samo u tom dijelu nego i u svim oblastima sigurnosti hrane postoje preklapanja nadležnosti između državnog i entitetskog nivoa. Također, ne znaju se ni nadležnosti isnpekcija i drugih tjela koje provode kontrolu samih tih organizama.

Da li je primjetan napredak u sektoru veterinarstva?

Milanović: Vrlo mali napredak je postignut i u sektoru veterinarstva. Usvojeni su određeni zakonski propisi uglavnom vezani za životinjske bolesti, te za određene uslove uvoza žoivotinja. Međutim, to zakonodavstvo je potrebno još više uskladiti, posebno u oblasti higijene i nadzora nad hranom. Naravno, mi najviše imamo prostora za napredak u smislu da se radi veća koordinacija između države i entiteta, a s ciljem da se upravo to zakonodavstvo uskladi sa propisima koje nalaže Europska unija.

Koliki je značaj NVO sektora kada je u pitanju rješavanje svih do sada pomenutih problema?

Milanović: Mi svakako možemo konstatovat da je kroz inicijativu ˝Građani za Europu˝uključen značajan broj organizacija civilnog društva u zagovaranju čitavog ovog procesa, a i napretka, ne samo za ispunjavanje obaveza na putu europskih integracija, nego uopšte ako razgovaramo o standardu građana i opštoj situaciji u BiH. Taj glas, naravno mora biti još jači. Ja bi ovom prilikom pozvao i sve druge organizacije civilnog društva da se pridruže ovoj inicijativi putem svih servisa, pa i web stranice, a kako bi glas bio jači, ali i da bi se napredak ostvario, odnosno da bi donosioci odluka imali sluha da rade konkretnije i s većom energijom kako bi se predviđene obaveze koje BiH mora ispuniti i završile u tom pravcu.

(Intervju preuzet sa portala www.tip.ba)